Blog

Dobro došli u kutak posvećen književnim tragačima. Ovde delimo priče koje stoje iza korica – od duboke filosofije Tolstoja i Čestertonovih paradoksa, do zagonetki Vilkija Kolinsa i vedrine Marka Tvena. Čitajte o skrivenim značenjima proze i zakoračite u priče izvan našeg vremena. Na ovom mestu objavljujemo analize klasičnih dela, uvide u misteriozno utkano u moderno štivo, zanimljivosti iz života velikih pisaca i vodiče kroz filosofske pravce koji oblikuju edicije Bukefala. Uzletite uz živi razgovor o knjigama koje i danas pokreću svet.

Marko Polo

Nisam ispričao ni polovinu onog što sam video

Nisam ispričao ni polovinu od onoga što sam video.“ Ovo su, navodno, bile reči Marka Pola kad mu je, na samrti, sveštenik tražio da prizna da je izmislio celo svoje putovanje na Istok. I nema sumnje da je, makar u jednom delu ove tvrdnje, Marko Polo bio iskren. Jer, u stvari, on i jeste pričao o svojim doživljajima na Istoku, ali ih nije svojom rukom zabeležio. Priču Marka Pola zabeležio je Rustikelo iz Pize (u nekim izvornicima Rustičano ili Rustiđelo).

„Ovde ima duhova!“

Keltsko praskozorje, jednim delom autobiografija, jednim delom zbirka usmenih predanja sa zapada Irske, prvi put je objavljeno 1893. godine, kad je budućem nobelovcu bilo svega dvadeset osam godina. Za razliku od prethodnih ostvarenja, Bajke irskog seoskog življa (1888) i Irskih priča (1891), materijal za Keltsko praskozorje Jejts je prikupio, ne iz knjiga kao ranije, nego iz stvarnog života, prema sećanjima ljudi o stvarima koje su mogle da se vide, čuju i osete u okrugu Slajgo, u kojem se autor rodio.

mihail-afanasjevič-bulgakov-majstor-i-margarita-bukefal

Rukopisi (ne) gore, ali iščezavaju

Majstor i Margarita ­je mis­te­rija ­bez prem­ca. Ne­u­po­re­di­vi ro­man 20. ­veka ­i ­u na­še da­ne os­taje za­go­ne­tan, ­a mis­te­rija ­koja ­ga oba­vija ­kao ma­lo ­koji dru­gi, ta­ko ­je du­bo­ka ­da ­nam ­u nje­nom raz­grta­nju ­ne po­ma­žu ­ni her­me­ne­u­ti­ka, ­ni ana­li­za, ­ni uče­ne ras­pra­ve, ­ni in­te­gral­ne ver­zije, ­a ve­ro­vat­no ­ni kvant­na fi­zi­ka. Pi­ta­nja ­su bes­ko­nač­na: ko­me ­je ro­man ­bio na­me­njen, ­za ko­ga ­je na­pi­san, ­ko ­su pro­to­ti­po­vi ju­na­ka, kak­va ­je kom­po­zi­cija, ­koje ­se te­me pojav­ljuju – ­i ­s­ve ih pre­puš­ta­mo ­na raz­ma­tra­nje uče­nim pro­fe­so­ri­ma knji­žev­nos­ti, pra­ved­nim kri­ti­ča­ri­ma, sa­rad­ni­ci­ma in­sti­tu­ta ­i, do­ga­đa ­se, as­tro­lo­zi­ma, vra­ča­ra­ma ­i šar­la­ta­ni­ma.

sigizmund-dominilkanovič-kržižanovski-bukefal

Jevanđelje tišine ili Silentium Kržižanovskog

Sigizmund Dominikanovič Kržižanovski, „neprimećeni genije“, jedan od najoriginalnijih ruskih pisaca prošlog veka, čije je delo donedavno bilo nepoznato čak i u Rusiji, po svom književnom daru stoji rame uz rame sa svojim poznatijim savremenicima, Zamjatinom, Bulgakovom, Platonovom, dok je po svom književnom stilu potpuno netipičan i originalan. Pisac-fantast, iako je sam sebe nazivao češće eksperimentalnim realistom, čija „čudna proza“ s filosofskim, satiričkim, lirskim fantasmagorijama, pričama-metaforama, pričama-simbolima, intelektualnim pričama, bogata paradoksima i protivrečnostima nije mogla da nađe svoje mesto u postrevolucionarnoj Rusiji.

Leonardovi rukopisi

U uvodnim redovima sveske rukopisa, u kojima stoji: „Započeto u Firenci, u kući Pjera di Braća Martelija, na dan 22. marta 1508. godine“, koji se danas nalazi u Britanskom muzeju (Ruk. Arundel 263), Leonardo objašnjava metodu njene kompozicije. Pasus može da posluži za sumiranje utiska koji ostavlja čitava masa Leonardovih rukopisa.

gnosticizam-tajne-knjige-bukefal

Tajne knjige prvih hrišćana

Otkad je sveta, čovek je, saobrazno svojoj neuhvatljivoj prirodi, uvek imao šta da sakrije od drugih, a da ipak svoju misao ili, čak knjigu, prenese drugome, premda ne svakome. Ovde bi, opšte uzev, moglo i da se obuhvati i šifriranje, prenos informacije, posebno osigurane od neželjenih očiju. Ali ovde o tome neće biti reči.