Sigizmund Dominikanovič Kržižanovski
Materijali za biografiju Gorgisa Katafalakija

Materijali za biografiju Gorgisa Katafalakija, ogoljuju čovekovu nemoć da „otelovi“ misao i time premosti jaz između metafizike i stvarnosti. Često metafizička fantastika postavlja pitanje šta je stvarno, a šta iluzija, san ili fikcija. Sve­tovi ovde funkcionišu po sopstvenoj, unutrašnjoj logici koja prkosi uobičajenom razumu, ali je ipak fi­losofski dosledna. Uz to, junaci metafizičke fan­tastike retko kad se bore protiv imaginarnih ču­do­višta, budući da se njihov glavni sukob odvija u su­očavanju s apsurdom, beskonačnim, smrću ili ni­šti­nom

Prevod Nada Uzelac
Izdanje: 2026 | Format 11×18cm
Strana 112 | ISBN 9788660201135

→ Odlomak | PDF

900 рсд

Materijali za biografiju Gorgisa Katafalakija

Materijali za biografiju Gorgisa Katafalakija, ogoljuju čovekovu nemoć da „otelovi“ misao i time premosti jaz između metafizike i stvarnosti. Često metafizička fantastika postavlja pitanje šta je stvarno, a šta iluzija, san ili fikcija. Sve­tovi ovde funkcionišu po sopstvenoj, unutrašnjoj logici koja prkosi uobičajenom razumu, ali je ipak fi­losofski dosledna. Uz to, junaci metafizičke fan­tastike retko kad se bore protiv imaginarnih ču­do­višta, budući da se njihov glavni sukob odvija u su­očavanju s apsurdom, beskonačnim, smrću ili ni­šti­nom.

Dugo potisnut u anonimnost zbog sovjetske cen­zu­re, Sigizmund Kržižanovski stvarao je svetove u kojima se fi­losofski koncepti materijalizuju, a zakoni logike i prostora prelivaju u apsurd. Za razliku od klasične naučne fantastike, koja se oslanja na tehnologiju – a proslavili su je Džordž Herbert Vels, Meri Šeli i Žil Vern – metafizička fantastika Kržižanovskog primenjuje misaone eksperimente. Kod njega, moglo bi da se kaže, metafore doslovno oživljavaju: u mašti njegovih junaka, kvadratura sobe može da se rastegne do beskonačnosti dok proždire svog stanara, zvuci beže s klavira, a hrpa tuđih misli može da se fizički uba­ci u nečiju glavu. Tipično je za Kržižanovskog da se neprestano poigrava odnosom između realnosti i fi­kcije, ispitujući granicu gde prestaje biće, a počinje ne-biće.

Platonove ideje, kao potpuno nedostižne i savršene, Kržižanovski u ostvarenjima kao što je ovo – Materijali za biografiju Gorgisa Katafalakija – spušta na nivo fiziologije i fizike, dočaravajući apsurd pokušaja da se apstraktna misao „uhvati“ i posmatra kao predmet, čime ogoljuje nemoć čovekovog uma da zaista premosti jaz između fizičkog sveta i čistog kon­cepta.

Metafizička stvarnost Sigizmunda Dominikanoviča Kržižanovskog

Stvaralaštvo Sigizmunda Dominikanoviča Krži­žanovskog predstavlja jedan od najneobičnijih dra­gu­lja ruske književnosti dvadesetog veka, a njegov spe­ci­fičan izraz, gotovo po nekakvom pravilu, opisuje se kao „metafizička fan­tastika“. To je specifičan pod­žanr koji se ne bavi tehnološkim čudima (nasuprot naučnoj fantastici) ni klasičnim magijskim stvo­re­njima (nasuprot epskoj fantastici). Naprotiv, ona koristi fantastične motive kako bi se pozabavila te­meljnim pitanjima čovekovog postojanja, stvarnosti, vremena, prostora i svesti. Ona materijalizuje ap­stra­ktne filosofske koncepte, tako što misaone ekspe­rimente pretače u opipljivu stvarnost. Ideje, meta­fo­re ili psihološka stanja na taj način dobijaju fi­zički oblik. Navodi se, na primer, i to da nečija usamljenost može da po­stane opipljivi zid koji preseca sobu, a vreme može da teče unazad ili da se račva u nekoliko paralelnih to­kova.

¾

Sigizmund Dominikanovič Kržižanovski (1887–1950), ruski i sovjetski pisac, majstor filosofske fantastike i eksperimentalne proze koja spaja logiku s apsurdom. Veći deo svog stvaralačkog veka proveo je u Moskvi kao gotovo potpuno anoniman autor, često govoreći za sebe da je „poznat po tome što je nepoznat”, budući da njegova dela nisu prolazila tadašnju državnu cenzuru. Njegov specifičan stil, koji istražuje „neeuklidsku” prozu i metafizičke paradokse unutar svakodnevnog života, doneo mu je posthumne epitete „sovjetskog Borhesa” i „ruskog Kafke”. Najznačajnija dela, poput romana „Klub ubica slova” i pripovetke „Kvadraturin”, bave se nadrealnim motivima kao što su misli koje oživljavaju ili prostori koji se nekontrolisano šire. Njegov književni arhiv otkriven je tek 1976. godine, što je pokrenulo talas posthumnog objavljivanja i priznanja Kržižanovskog kao jednog od najoriginalnijih književnih genija prošlog veka.