Sergej Bulgakov
Sveti gral

Sergej Bulgakov
Sveti gral

Sveti gral (napisan 1932. godine) ruskog teologa i sveštenika Sergeja Bulgakova predstavlja jedinstveno pravoslavno i sofiološko tumačenje poznate zapadne legende. Bulgakov razvija misao da krv Hristova, prolivena na Golgoti i sakupljena u Gralu, nije nestala sa Zemlje, nego je ostala u materijalnom svetu kao tajanstveno i realno svetilište koje osveštava celokupnu tvorevinu. Dok se u liturgiji (euharistiji) Hristos daruje vernicima kroz crkvenu Tajnu, krv u Gralu predstavlja večno prisutnu svetinju u samoj prirodi i istoriji – krv koja je fizički natopila zemlju.

Prevod Nada Uzelac
Izdanje: 2026 | Format 13.5×20cm
Strana 100 | ISBN 9788660201081

→ Odlomak | PDF

950 рсд

Sveti gral

U ovoj kratkoj, ali izuzetno sugestivnoj studiji, otac Sergej Bulgakov pravi hrabar iskorak: uzima jedan od najpoznatijih zapadnoevropskih mitova – legendu o Svetom gralu – i prevodi ga na jezik istočnohrišćanske mistike.

Umesto da Gral posmatra kao relikviju za kojom tragaju vitezovi u srednjovekovnim romanima, Bulgakov ga uzdiže na nivo univerzalne metafore za ljudsku čežnju za božanskim. On postavlja pitanje koje prožima čitavu filosofiju 20. veka: da li je ovaj materijalni svet sasvim napušten i prepušten propadljivosti, ili u njegovim najdubljim slojevima i dalje pulsira božanski život?

Knjiga je napisana u izgnanstvu (1932. godine), u vremenu velike krize evropske civilizacije, što joj daje posebnu dubinu i tragičnu lepotu.

Sveti gral

Sveti gral (napisan 1932. godine) ruskog teologa i sveštenika Sergeja Bulgakova predstavlja jedinstveno pravoslavno i sofiološko tumačenje poznate zapadne legende.

Bulgakov razvija misao da krv Hristova, prolivena na Golgoti i sakupljena u Gralu, nije nestala sa Zemlje, nego je ostala u materijalnom svetu kao tajanstveno i realno svetilište koje osveštava celokupnu tvorevinu. Dok se u liturgiji (euharistiji) Hristos daruje vernicima kroz crkvenu Tajnu, krv u Gralu predstavlja večno prisutnu svetinju u samoj prirodi i istoriji – krv koja je fizički natopila zemlju.

Svet nije prepušten beznađu i propadljivosti; kroz prisustvo Hristove krvi u dubinama tvorevine, materijalni kosmos nosi zalog svog budućeg vaskrsenja i preobraženja. Tako, Sveti gral za Bulgakova nije samo srednjovekovni mit ili opipljivi pehar, nego simbol tajanstvenog delovanja božanske blagodati izvan vidljivih granica institucionalne Crkve.

Ovo nije samo teološki traktat, nego poetična meditacija o tome kako čak i u najmračnijim trenucima istorije svet skriveno prožim božanska blagodat.

¾

Sergej Bulgakov (1871–1944) bio je jedan od najznačajnijih ruskih pravoslavnih teologa, filosofa i sveštenika 20. veka. Posle mladosti obeležene marksizmom, doživeo je duboko duhovno preobraženje i postao vodeća figura ruske religijske renesanse. Najpoznatiji je po svom učenju o Sofiji (Premudrosti Božijoj), poznatom i kao sofiologija, kojim je pokušao da objasni odnos između Boga i stvorenog sveta. Zbog svojih kritičkih stavova prema boljševičkom režimu proteran je iz Rusije 1922. godine, posle čega je veći deo života proveo u Parizu kao profesor i dekan Pravoslavnog bogoslovskog instituta Svetog Sergija. Njegovo delo obuhvata duboke studije o crkvenim tajnama, ekonomiji, umetnosti i hrišćanskom misticizmu, time ostavljajući neizbrisiv trag u savremenoj teologiji.