Jednog dana, Džordž Artur Rouz, najamni pisac i niži sveštenik, otkriva da je izabran za papu. Jedva da je iznenađen i uopšte nije obeshrabren. „Prethodni engleski pontif bio je Hadrijan Četvrti“, objavljuje on. „Sadašnji engleski pontif je Hadrijan Sedmi. To Nam je po volji, i tako, po Našem ličnom nahođenju, Mi zapovedamo.“
Prevod Milan Miletić | Pogovor Jovica Aćin
Izdanje 2023 | Format 13.5×20cm
Strana 396 | ISBN 9788660200367
1.500 рсд
U svom najpoznatijem i izrazito autoeruditskom romanu Hadrijan Sedmi, Frederik Rolf (Baron Korvo) gradi projekciju sopstvenog neostvarenog poziva kroz lik Džordža Artura Rouza, odbijenog kandidata za sveštenstvo, koga neočekivano, posle nekoliko vekova, biraju za prvog engleskog papu.
Delo je duboko lična, osvetoljubiva i istovremeno vizionarska fantazija u kojoj autor koristi papsku tijaru kako bi briljantnim oratorskim i političkim potezima redefinisao globalnu geopolitiku i sproveo radikalnu reformu Katoličke crkve.
Kroz raskošan, stilizovan i arhaičan jezik prožet neologizmima, Rolf suprotstavlja rigidnu birokratiju i licemerje crkvene hijerarhije unutrašnjem integritetu, usamljenosti i estetskom idealizmu svog protagoniste.
Lik Hadrijana Sedmog utelovljuje kompleksnu psihološku studiju nepriznatog genija čija beskompromisna posvećenost hrišćanskom siromaštvu i intelektualnoj slobodi izaziva otpor kako političkih moćnika, tako i ideoloških ekstremista.
Hadrijan Sedmi ostaje jedno od najneobičnijih i najoriginalnijih ostvarenja poznoviktorijanske i edvardijanske književnosti – dirljiv spoj lične apologije, satire i estetski nadahnute utopije o pojedincu koji pokušava da spase svet izmirenjem vere i moderne civilizacije.
Engleska književnost je nesumnjivo bogata romanima. U tom mnoštvu, često među pedeset najboljih nailazimo na malo poznati roman Hadrijan Sedmi. Nailazimo na njega, ali ga ne primećujemo. Kao da je skriven. Gotovo kao tajno englesko oružje.
Osiromašeni crkveni pripravnik, baveći se svakojakim poslovima, od slikanja hrišćanskih prizora, fotografisanja, novinarčenja, izmišljanja raznih tehnoloških naprava, neprestano veran istini do te mere da nije bilo onoga koga njegova istinoljubiva postojanost ne bi uvredila, i otuda, međutim, uvek napušten, varan, gladan, a ipak istrajan u svojoj veri, i to tako tokom dvadeset godina, taj je lik zapravo, u znatnoj meri, svojevrsni autoportret samog pisca.
Radnja romana koja se potom odigrava predstavlja, po svemu sudeći, idealizaciju piščevog života. To je takoreći ispunjene piščeve želje da mu naneta nepravda bude ispravljena i u neku ruku nadoknađena time što će biti ozabran za papu. U stvari, onoliko koliko je roman bizaran, ni sam njegov autor nije manje, podjednako svojom ličnošću, kao i svojim životom, neubičajena osoba i otuda je među istraživačima postao kultna figura, i na njega se gleda kao na autora ne tek ekscentričnog nego genijalnog dela.
Po obajvljivanju 1904. godine, roman je odmah dospeo u žižu interesovanja zbog svog satiričnog (ili bolje rečeno ironičnog) prikaza Rimo-katoličke crkve.
¾
Frederik Rolf (1860–1913), poznat pod samoproglašenom titulom Baron Korvo, engleski pisac, umetnik i propali kandidat za sveštenika čiji je život bio jednako bizaran kao i njegova proza. Njegovo najznačajnije delo, „Hadrijan Sedmi”, predstavlja vrhunsku fantaziju o samoispunjenju u kojoj glavni junak, odbačeni teolog poput samog Rolfa, na čudesan način postaje papa i kreće u preuređenje sveta. Rolfov stil je jedinstvena mešavina arhaizama, kovanica i neverovatno bogate leksike, što njegove tekstove čini pravom poslasticom za književne sladokusce koji tragaju za nesvakidašnjim izrazom. Veći deo života proveo je u krajnjem siromaštvu i stalnim sukobima s prijateljima i pokroviteljima, dok je svoju ogorčenost umeo da pretoči u brutalne, ali genijalne satire. Zahvaljujući istraživanjima A. DŽ. A. Simonsa i njegovoj knjizi „Potraga za Korvom”, Rolf je posthumno otrgnut od zaborava i priznat kao jedan od najvećih stilista na prelazu u 20. vek.